dosvědčit dok. (dosvjetčit, dosvječit, dosfječit, dosječít, dosvjetčt, dosvjetčiť, dosječiť, dosvječeť, dosvječyť, dosv’etčyť, dosf’ečyť, dosvjetčyč, dosvetčic)
cúz vydat kladné svědectví, potvrdit: a múže ňi to ňedo dosječiť? Loužnice JN; von že mňe to dosvjetčí Paseky nad Jizerou SM; to bi moh dosvjetčit muj nebošťík otec Miletín JC; mi sme dosvjetčili, že ho štajgr tejral Kladensko; Kubín musí se mnou, musí to dosvjetčit Klenčí pod Čerchovem DO; vona vám to fšecko dosvjetčí Blata; já vám možu dosfječit, že mluvíte pravdu Slavkovsko-Bučovicko; td Svozl a Vróbal mužó dosvjetčt, že je to dobře sčitani Hluchov PV; já to možu dosvječeť, žes ti pásł dobře Věrovany OL; já sem to doje podepsad a dosvječit Hrubá Vrbka HO; a gdo mi to dosvjetčí, že tam boła f tej słáme, ha? Vápenice UH; pret každím to móžem dosvetčic Starý Hrozenkov UH; šak to može aj hnet sám dosvjetčit Tučapy UH; dyť tam była aji konv’iz a tá móže řédzď a dosf’ečyť Rožnov pod Radhoštěm VS; hdo mu móže dosvječyť, že mjeł u sebe toli peňes? Kelečsko; u sudu sem mu fšecko dosvjetčył Březová OP (Leskovec); dosv’etčyť Valašsko; dosvječyť Štrambersko; ▲ nodz bi dosječíla, hde nás stát vjiďíla Chodsko – část písně
PSJČ; SSJČ
Ko